kako postati hafiz kur*ana
Safvet M.Halilovic | Novi Horizonti br/str. 42Hifz – ucenje Kur’ana napamet (2)
Jedna od posebnosti Kur’ana casnog je da je to knjiga koja se može nauciti napamet. Taj proces se na arapskom jeziku naziva hifzu-l-Kur’an, a osoba koja je u cijelosti naucila Kur’an napamet naziva se hâfizu-l-Kur’an, što bi se moglo prevesti kao cuvar Kur’ana. Proces memorisanja Kur’ana kod nas se naziva hifz ili hafizluk, a osoba koja je naucila cijeli Kur’an napamet dobiva casnu titulu hafiza. U prošlom broju govorili smo o razlozima zbog kojih se Kur’an uci napamet kao i posebnim pocastima koje ocekuju hafize koji budu dosljedni propisima Kur’ana. U ovom nastavku donosimo konkretne savjete i uputstva o tome kako postati hafiz Kur’ana.
Allah Svevišnji u Kur’anu kaže da je On objavio Kur’an i da ce ga On (sa)cuvati. “Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista cemo Mi nad njim bdjeti.” (El-Hidžr, 9) Dakle, ocuvanje autenticnosti teksta Kur’ana u prerogativi je Onog koji je objavio Kur’an. Ovaj ajet sadrži Allahovo, dž.š., obecanje i odredbu da ce Kur’an biti sacuvan od od bilo kakve izmjene ili preinake. To obecanje je ispunjeno jer je svaka kur’anska rijec sacuvana i prenesena posebnom vrstom predanja koje se u islamskim izvorima naziva mutevatir predaja. To je predaja u cijem lancu prenosilaca (senedu) u svakoj generaciji ima toliki broj pouzdanih ljudi da je, znanstveno gledajuci, nemoguce posumnjati u autenticnost onoga što se prenosi.
Jedan od vrlo znacajnih faktora na putu ocuvanja kur’anskog teksta od bilo kakvog mijenjanja ogleda se u cinjenici da je Kur’an knjiga koju je moguce u cijelosti nauciti napamet. Zahvaljujuci toj cinjenici muslimani imaju sacuvan izvornik svoje svete knjige, jer Kur’an je odmah nakon što je dostavljen Poslaniku, s.a.v.s., istovremeno i zapisivan i memorisan. Nadahnuti Poslanikom, s.a.v.s., koji je i sam bio hafiz, kao i njegovim hadisima koji hvale ucenje Kur’ana napamet, muslimani su se natjecali u tome ko ce znati više Kur’ana napamet.
Tradicija pamcenja Kur’ana napamet živa je sve do danas. U svijetu danas veliki broj ljudi zna Kur’an napamet. Interesantno je da se Kur’an napamet ne uci samo u sredinama ciji narodi govore arapski jezik. Naprotiv, svi narodi koji su prigrlili islam imaju svoje hafize. Vrlo je zanimljivo na nekom od svjetskih takmicenja u ucenju Kur’ana, posmatrati ucace koji dolaze iz zemalja i sa raznih kontinenata a znaju Kur’an napamet.
Iskren nijet i vanredna upornost
Osoba koja želi nauciti Kur’an napamet mora, prije svega, imati iskren nijet. covjek koji želi postati hafiz Kur’ana treba cvrsto zanijetiti da to cini radi Allaha i Njegovog zadovoljstva a ne radi nekog dunjaluckog interesa. Da bi to bilo ostvarivo potrebno je da onaj ko donosi nijjet osjeti istinsku ljubav prema Kur’anu kao posljednoj Allahovoj, dž.š., Objavi i Poruci upucenoj ljudima. Iskrenost (ihlâs) je tajna uspjeha i postizanja Allahove pomoci – istice se u brojnim hadisima Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s.
Pretpostavka postojanja istinske ljubavi prema Kur’anu je trajno druženje sa Kur’anom putem njegovog pravilnog ucenja i razmišljanja o njegovim sadržajima. Dakle, onaj ko želi da nauci Kur’an napamet potrebno je da stalno uci Kur’an. Na taj nacin ce biti u stanju da pravilno i tecno izgovara kur’anske rijeci, jer to je od suštinske važnosti u procesu memorisanja (hifza). Zbog toga se ne preporucuje ucenje Kur’ana napamet osobama koje još nisu dobro savladale njegovo ucenje gledajuci, prema pravilima tedžvida.
Uz iskren nijet potrebna je vanredno velika upornost, jer hifz se ne završava brzo. Kur’an je knjiga koja ima preko šest stotina stranica gustog teksta. Da bi covjek naucio toliku knjigu napamet potrebna je, doista, izvanredna upornost kao i veliko odricanje od svega onoga što smeta u vrijeme ucenja hifza. Vrijeme se mora planski koristiti. Ucac hifza mora ostvariti kontinuitet ucenja novog i obnavljanja starog gradiva kako bi ovaj složeni posao hairli okoncao. Dakle, samo velika ustrajnost, strpljenje i ljubav prema Kur’anu mogu dovesti do toga da neko nauci Kur’an napamet.
Uceci Kur’an napamet kandidat razvija sve vecu ljubav prema njemu. Uz sve obaveze koje covjek mora obavljati u toku jednog dana ucenje novih stranica i ponavljanje starih izgleda kao nešto sasvim normalno. Brojni ucaci hifza pricaju da su, ukoliko bi ih u nekim danima zbog zauzetosti mašilo da nauce nešto novo iz Kur’ana, jednostavno osjecali neku prazninu. Kada bi poceli s ucenjem novih stranica taj osjecaj bi nestajao.
Obavezno uciti pred muhaffizom (mentorom)
Kur’an je knjiga koja se može u cijelosti nauciti napamet, ali cinjenica je da za taj proces treba mentor. Osoba pred kojom se uci i preslušava Kur’an u muslimanskoj tradiciji naziva se muhaffiz. Ta tradicija datira još iz vemena Allahovog poslanika, s.a.v.s., koji je Kur’an ucio pred melekom Džibrilom.
U relevantnim hadiskim djelima navodi se da je Poslanik, s.a.v.s., svake godine u mjesecu ramazanu ucio Kur’an pred melekom Džibrilom. Taj proces poznat je u islamskoj literaturi kao mu’areda, što bi se moglo prevesti sa zajednicko ucenje ili izlaganje. U godini u kojoj ce preseliti na ahiret, Poslanik, s.a.v.s., dva puta je “izložio”, tj. proucio Kur’an pred plemenitim melekom.
Imajuci u vidu cinjenicu da Poslanik islama nije znao citati, o cemu govore Kur’an i pouzdana historijska literatura, jasno je da se on prilikom tih mu’areda oslanjao na svoj hifz, tj. da je ucio pred melekom napamet.
Preporucuje se da muhaffiz (mentor) bude takoder hafiz, s obzirom da hafizi pravilno uce Kur’an i dobro poznaju poteškoce s kojima se susrece osoba koja uci hifz. Medutim, to nije neminovnost.
Uciti po krugovima
Postoji više metoda ucenja Kur’ana napamet. Najpoznatije su dvije. Po prvoj metodi kandidat uci Kur’an redom, dakle, onako kako je on ustrojen u Mushafu. Ta metoda dobra je u slucaju kada kandidat razumije arapski jezik tako da može da (po)vezuje znacenje ajeta. Takoder, ako bi se desilo da kandidat zbog nekih razloga odustane od ucenja hifza (ne uspije u cijelosti završiti hafizluk), onda ima zaokružene cjeline (sure, hizbove, džuzove) koje je naucio napamet, što je, svakako, veoma korisna stvar. Ashabi su govorili za osobu koja bi naucila suru El-Bekare napamet “da je velika u njihovim ocima.”
Druga metoda je razlicita od prve. Ovdje kandidat ne uci redom, po ustrojenom poretku u Mushafu, vec slijedi jedan drugi red. Naime, Kur’an je podijeljen u trideset džuzova. Svaki džuz ima dvadeset stranica. Kandidat prvo uci posljednju stranicu prvog džuza. Nakon što ga mentor presluša uci zadnju stranicu drugog džuza, zatim treceg, cetvrtog, petog i tako redom do kraja Kur’ana. Kada prouci posljednju stranicu tridesetog džuza onda je završio prvi krug. Potom se vraca na pocetak Kur’ana te uci predzadnju stranicu prvog džuza, uz ponavljanje zadnje stranice. Muhaffiz ga obavezno preslušava obje stranice. Nakon toga prelazi na predzadnju stranicu drugog džuza uz ponavljanje zadnje, zatim treceg, cetvrtog itd. Kada pred muhaffizom prouci predzanju (i zadnju) stranicu tridesetog džuza onda je završio drugi krug. Takvih krugova ima dvadeset. Svaki put, uz ucenje novih stranica kandidat ponavlja stare jer mentor mu ne dozvoljava da uci nove stranice bez ponavljanja i preslušavanja starih. Koristeci tu metodu kandidat aktivno obnavlja ranije nauceno gradivo, što je od suštinske važnosti u procesu ucenja Kur’ana napamet.
Prva metoda, i pored uocenih prednosti, ima manjkavosti, s obzirom da kandidat koji uci hifz koristeci tu metodu nema sistematskog ponavljanja naucenog gradiva. Kandidat kada otpocne ucenje hifza, prolaskom vremena, sve lakše i brže pamti nove stranice ali je problematicno pamcenje ranije naucenog. Prirodno, covjek teži ka tome da što prije nauci nove stranice, a problemi nastaju upravo s ranije naucenim stranicama. Kako nauceno sacuvati od zaborava? Nema drugog nacina osim ponavljanja. Naravno, kandidat može ponavljati i u slucaju da hifz uci prvom metodom, ali druga metoda je daleko svrsishodnija, jer je kandidat, jednostavno, prisiljen da uz nove stranice ponavlja i one koje je ranije naucio.
Upravo zbog toga, naša preporuka je da se Kur’an uci korištenjem druge metode, a ova preporuka posebno se odnosi na kandidate koji ne poznaju arapski jezik te se zato ne mogu okoristiti onim što omogucava prva metoda (uvezivanje naucenog gradiva). S obzirom da vecina kandidata na našim prostorima ne poznaje arapski jezik, ta metoda za njih je veoma pogodna. Na takav nacin Kur’an se uci napamet i u Turskoj kao i nekim drugim muslimanskim zemljama.
cuvanje i održavanje hifza
Kao što je teško nauciti Kur’an napamet, još teže je sacuvati nauceno. To zahtijeva svakodnevnu disciplinu i ustrajnost u ponavljanju. Ne bi smio proci nijedan dan a da hafiz ne ponovi nešto iz Kur’ana. O tome koliko treba ponavljati postoje razliciti stavovi i to se razlikuje od osobe do osobe, s obzirom na kvalitet hifza i moc memorije svakog pojedinca.
Brojni su hadisi u kojima Poslanik, s.a.v.s., podstice na obnavljanje Kur’ana i upozorava na opasnost njegovog zaboravljanja.
Ebu Musa el-Eš’ari, r.a., prenosi Poslanikove, s.a.v.s., rijeci: “Budite u stalnom ’ahdu (zavjetu) sa Kur’anom! Doista, on lakše izmice nego deva iz konopca kojim je svezana!”
Abdullah b. Omer, r.a., prenosi da je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao: “Hafiz Kur’ana je poput cuvara svezane deve, ako na nju motri – njegova je, a ako je pusti - pobjeci ce mu!”
Medu islamskim ucenjacima postoji razilaženje u vezi sa zaboravljanjem naucenog teksta Kur’ana: da li je to veliki grijeh ili (samo) pokudena stvar?
Imam Es-Sujuti smatra da je zaboravljanje naucenog teksta Kur’ana veliki grijeh i poziva se na istaknutog ucenjaka šafijske pravne škole imama En-Nevevija, koji je takav stav iznio u svome djelu Er-Revda. Kao dokaz su uzeta sljedeca dva hadisa: 1) “Ko uci Kur’an, a zatim ga zaboravi, na Sudnjem danu sakat ce se susresti s Allahom.” 2) “Predocene su mi nagrade mog ummeta, pa cak i trun koji covjek iznese iz džamije. Predoceni su mi i grijesi mog ummeta, i ja ne vidjeh veceg grijeha nego da covjek zaboravi suru ili ajet koji su mu bili darovani.”
Medutim, ova dva hadisa kritikovali su hadiski ucenjaci. Tako poznati islamski ucenjak dr. Jusuf el-Karadâvi, u svome djelu Kejfe nete’amelu me’a-l-Kur’ani-l-’Azim (Kako se odnosimo prema Kur’anu) kaže da je detaljnom analizom ustanovljeno da prvi hadis u svome senedu (lancu prenosilaca) ima nepouzdanu osobu, a sam sened još je i prekinut (munkati’), te zbog toga takav hadis ne može poslužiti kao relevantan šerijatski dokaz. Drugi hadis, takoder, nije prenesen na autentican nacin i registrovan je u nekim hadiskim zbirkama koje bilježe da’if hadise.
Nakon ove hadiske analize, dr. El-Karadavi kaže: “Nakon što je utvrdeno da su hadisi koji se uzimaju za dokaz da je zaboravljanje Kur’ana veliki grijeh da’if (nepouzdani), ne preostaje drugo nego da kažemo da je zaboravljanje naucenog teksta Kur’ana pokudena stvar (fi mevdi’-z-zemmi) jer je to rezultat zapostavljanja obnavljanja Kur’ana. Takvi dokazi nisu dovoljni da bi se odredena stvar okarakterisala kao haram a kamoli kao nešto što se smatra velikim grijehom. Ispravno je reci da je zaboravljanje (napamet naucenih dijelova) Kur’ana vrlo pokudena stvar (mekruh kerâhijjeh šedideh) i ne dolikuje muslimanu kojemu je podareno to veliko blago (hafizluk) da se neodgovorno odnosi prema njemu pa ga izgubi (zaboravi). Ono što me je navelo da zauzmem ovakav stav je moja zabrinutost da ljudi ne zanemare ucenje Kur’ana napamet (hifzu-l-Kur’an) zato što je svaki covjek podložan zaboravu pa je tako moguce da zaboravi i ono što je znao napamet iz Kur’ana. Na taj nacin bi, kako se navodi u spomenutim predajama, zaradio veliki grijeh, a navodno, da uopce nije ucio nešto napamet iz Kur’ana tada ne bi imao nikakva grijeha!”
Savjeti i preporuke profesora El-Gavsânija
Profesor Jahjâ el-Gavsâni osoba je koja se dugo bavila fenomenom ucenja Kur’ana napamet. Posjetio je brojne zemlje u kojima žive muslimani s ciljem upoznavanja metoda pamcenja Kur’ana napamet. Autor je veoma znacajne studije Kejfe tahfezu-l-Kur’ane-l-kerim (Kako ceš nauciti Kur’an casni napamet) koja je prevedena na bosanski. U toj knjizi on iznosi osnovna pravila i prakticne metode za memorisanje Kur’ani-kerima. U nastavku ukratko iznosimo njegove preporuke i savjete upucene onima koji žele nauciti Kur’an napamet.
1. Iskrenost (ihlâs) tajna je uspjeha i Allahove pomoci. Osoba koja želi nauciti Kur’an napamet treba zanijetiti da to cini radi Allaha i Njegovog zadovoljstva, a ne radi nekog dunjaluckog interesa.
2. Ucenje u mladosti je poput klesanja u kamenu. To treba biti podstrek našoj djeci i omladini da se što više angažuju na polju memorisanja Kur’ana u mladalackom dobu. I starije osobe mogu nauciti Kur’an napamet, ali to je tada mnogo teže.
3. Biranje odgovarajuceg vremena, jer covjek teško memoriše u stanju napetosti i uznemirenosti. Treba nastojati uciti u vrijeme kada je okolina tiha a duša odmorna i bezbrižna.
4. Biranje mjesta za ucenje takode je bitan faktor, jer ucenje napamet se razlikuje od slobodnog citanja. Poželjno je da mjesto ne bude pretrpano slikama i rezbarijom, ukrasima i predmetima koji odvracaju pažnju. Bolje je da mjesto bude što zatvorenije pod uslovom da je vazduh svjež i cist. Hatib el-Bagdadi je rekao: “Najbolja mjesta za ucenje su sobe na gornjim spratovima, kao i mjesta na kojima nema stvari koje odvracaju pažnju ili gdje ce osoba na neki nacin biti uznemirena…” Najbolje mjesto koje mi predlažemo je džamija, zato što covjek u njoj cuva svoja tri organa: oko - jer u džamiji ne vidi haram; uho - jer na tom mjestu ne cuje ono cime Allah nije zadovoljan; i jezik – jer tu govori iskljucivo dobro. Ta tri organa predstavljaju glavne instrumente pomocu kojih se uci Kur’an i ako su oni sigurni, tada je i pamcenje stabilno i kvalitetno.
5. Melodicno i oduženo citanje Kur’ana, tj. ucenje sa tedžvidom, ucvršcuje ajete u memoriji, jer Kur’an ima svoju specificnu muzikalnost i sklad, tako da uho koje je ranije culo opetovano glasno ili poluglasno ucenje odredenog kur’anskog teksta, u vecini slucajeva, lahko prepozna i osjeti eventualnu pogrešku.
6. Korištenje samo jednog primjerka Mushafa za vrijeme memorisanja i ponavljanja naucenog gradiva. Nije poželjno uciti iz razlictih primjeraka (izdanja) Mushafa jer to stvara zbrku i remeti poredak memorisanih ajeta.
7. Ispravno izgovaranje prije memorisanja. Da bi to bilo ostvarivo osoba mora poznavati arapsko pismo i biti dobro uvježbana u citanju kur’anskog teksta gledajuci. Preporucljivo je da kandidat prouci pred svojim mentorom (muhaffizom) zadano gradivo gledajuci, pa onda to memoriše, jer je jako teško ispraviti ono što se pogrešno memoriše.
8. Uvezivanje naucenog gradiva putem zvucnog i vizuelnog povezivanja krajeva i pocetaka ajeta. Ovome se mora posvetiti dovoljno pažnje s obzirom da stajanja izmedu ajeta predstavlja vecini ucaca hifza poteškocu; kako dalje zapoceti, odnosno šta dolazi poslije ajeta na cijem kraju se zastalo.
9. Ponavljanje kur’anskog teksta koji se želi memorisati, a ono se razlikuje od osobe do osobe, jer memorija kod svih ljudi nije ista; neki pamte brzo, sa malim brojem ponavljanja, dok neki moraju mnogo puta ponavljati da bi zapamtili. Ponavljati se može u sebi a i naglas. Ponavljanje u sebi preporucuje se prije spavanja. Na taj nacin utvrduju se: slika naucenog gradiva, položaj i redoslijed ajeta itd.
10. Kontinuirano ucenje svakog dana mnogo je bolje od isprekidanog. Primjer kapi koje uzastopno kapaju na stijenu te naprave u njoj udubinu – dovoljno govori. Naravno, onaj ko uci Kur’an napamet treba odrediti dane u kojima ce se odmarati, ali jako je bitno imati kontinuitet u ucenju. Treba izbjegavati da se uci u stanju zamora i nedostatka volje. Naprotiv, kandidat treba da, kada osjeti zamor, prede na ono što ce ga osvježiti poput citanja neke price, zanimljivosti, poezije itd.
11. Lagahno i tiho ucenje bolje je od brzog i stihijskog. Zjenica ljudskog oka ima vrlo važnu ulogu u procesu ucenja. Ona je poput sociva kamere. Snimatelj pažljivo i bez žurbe pomjera kameru po prizorima koje želi snimiti, pazeci da mu ruka bude mirna. Isto tako, treba postupati onaj ko želi da nauci stranicu iz Kur’ana. Prvi put treba polahko procitati prvi ajet i pažljivo ga fiksirati pogledom. Zatim se jezikom tiho ponavlja da bi on ostao u pamcenju. Što je ucenje lagahnije i mirnije rezultat ce biti bolji. Iskustvo je pokazalo da se ajeti, koje onaj ko uci hifz uz veliku koncentraciju, polahko i tiho, i koje ucac više puta ponavlja i tek tada ih smatra naucenim, daleko cvršce urezuju u memoriju od drugih. I sami hafizi osjecaju da neke sure znaju bolje od drugih. A to je zato što su u njih uložili veliki trud.
12. Koncentrisanje na slicne ajete otklanja zbrku. Kur’an je knjiga koja sadrži mnogo slicnih ajeta. Nekada je razlicito samo jedno slovo kao što je slucaj u 78. ajetu sure El-E’arâf (fe asbehu fi dârihim) i 67. ajetu sure Hud (fe asbehu fi dijârihim). Ponekad se ta razlika ocituje samo u odredenom clanu (el) kao npr. 61. ajetu sure El-Bekare (ve jaktulune-n-nebijjine bigajri-l-hakk) i 112. ajetu sure Ali ’Imrân (ve jaktulune-l-enbijâ’e bigajri hakk). U prvom slucaju rijec el-hakk je s odredenim clanom a u drugom bez njega. Takva i slicna mjesta stvaraju velike poteškoce prilikom ucenja hifza i zato je potrebna maksimalna koncentracija prilikom ucenja. Skretanje pažnje od strane mentora, takoder, uveliko pomaže kandidatu da ima u vidu ove slicnosti. O tim, na prvi pogled istim ajetima, postoje i zasebna djela kao što su El-Burhân fi mutešâbihi-l-Kur’an (El-Kerimâni); Mutešâbihu-l-Kur’an (Hasan el-Munâvi); Dabtu-l-mutešâbihât fi-l-Kur’ani-l-Kerim (Muhammed es-Sagir) i dr.
13. Stalna veza sa muhaffizom (mentorom) nasušna je potreba svakog ucaca hifza. Muhaffiz je u ovom slucaju ucitelj koji pored poducavanja ucenika ispravnom izgovaranju kur’anskih rijeci, takoder, bodri svog ucenika, otklanja probleme na koje ucenik nailazi u procesu pamcenja, upozorava ga na medusobno slicne ajete, podsjeca ga na priklanjanje Allahu i nagradu koja ocekuju hafize, itd. To bodrenje veoma je bitan faktor na putu do konacnog cilja - hafizluka, jer kandidat prolazi kroz brojne krize na tom putu. Zato je veoma važno da osoba koja želi (na)uciti Kur’an napamet pronade dobrog muhaffiza. Uslovi koje muhaffiz treba da ispunjava su: a) da bude ispravnog akideta (vjerovanja) i da ga krase visokomoralne osobine; b) da detaljno poznaje Kur’an; c) da bude sposoban da drugima prenese svoje znanje.
14. Osoba koja želi postati hafiz Kur’ana mora se cuvati od griješenja i svoj prakticni život uskladiti s propisima Kur’ana. Ustrajnost u ibadetima obasjava srce, spušta smirenost i na taj nacin dovodi do cistoce uma i spremnosti na ucenje. Poznati ashab, ’Abdullah b. Mes’ud rekao je: “Ja vjerujem da covjek zaboravlja ono što je znao zbog grijeha koji je pocinio.” Imama Malika b. Enesa pitali su da li nešto pomaže hifzu (dobrom pamcenju), pa je odgovorio: “Ako nešto pomaže pri tome onda je to napuštanje grijeha.”
15. Sistematsko obnavljanje ucvršcuje nauceno. Proces obnavljanja isto tako je važan kao i samo ucenje te mu se mora posvetiti velika pažnja. Može se reci da je obnavljanje cak i važnije od ucenja, jer kandidat ucenju novih stranica pristupa draga srca i s velikim entuzijazmom i željom da postane hafiz. Ponavljanje ranije naucenih stranica je teško i zahtijeva velik trud i strpljenje. Bez ponavljanja, naucene stranice brzo se zaboravljaju. Imam Dža’fer es-Sâdik rekao je: “Srce je zemlja, znanje je bilje, a obnavljanje je voda. Kada zemlji nestane vode bilje ce se osušiti.”
16. Cjelovito razumijevanje vodi ka svestranom hifzu. Razumijevanje kur’anskog sadržaja uveliko pomaže u procesu pamcenja. Medutim, to nije generalno pravilo jer Kur’an se može (na)uciti napamet i bez razumijevanja njegovog sadržaja. Evidentno je da i malo dijete pamti Kur’an iako ne razumije njegovo znacenje. Isti je slucaj i s narodima kojima arapski nije maternji jezik. U svijetu postoji velik broj ljudi koji znaju cijeli Kur’an napamet a ne razumiju nijednu arapsku rijec. No, ucenje Kur’ana s razumijevanjem svakako je mnogo korisnije i bolje.
17. Jak motiv i licna želja za ucenjem Kur’ana. Cilj svakog iskrenog muslimana je sticanje Allahovog, dž.š., zadovoljstva. Jedno od najznacajnijih sredstava za postizanje tog cilja je Kur’an casni. Poznati su hadisi u kojima Poslanik, s.a.v.s., govori o velikoj nagradi i izvanrednim pocastima koje je Allah, dž.š., pripremio hafizima kao i svima onima koji su stalno bili uz Kur’an, ucili ga i živjeli po njegovim propisima. To su sasvim dovoljni motivi da se muslimani, i mladi i stari, usmjere ka ucenju Kur’ana.
18. Dova Stvoritelju i traženje pomoci od Njega je vjernikov put ka olakšanju svih poteškoca. Ucac hifza treba imati cvrst oslonac u Allaha i stalno Mu se obracati molbom za pomoc. Allah Uzvišeni, doista, nece odbiti iskrenog molitelja: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravome putu.” (El-Bekare, 184)
* * *
To su savjeti i preporuke profesora El-Gavsânija. Iznijeli smo ih u ovom prilogu zato što do njegove knjige Kejfe tahfezu-l-Kur’ane-l-Kerim (Kako ceš nauciti Kur’an casni napamet) veci broj citalaca, vjerovatno, nece moci doci. S obzirom na veliku iskustvo koje cijenjeni profesor ima na polju ucenja Kur’ana napamet smatramo da ce ovi savjeti dobro doci svakome ko želi postati hafiz Kur’ana. Uz pridžavanje navedenih savjeta i, naravno, iskren nijet, cvstu volju, veliku upornost i istrajnost (o cemu smo govorili u prvom dijelu našeg priloga), kandidat ce, s Allahovom, dž.š., pomoci uspješno završiti ovaj posao i uvrstiti se, inša-Allah, u plejadu hafiza. Molimo Svevišnjeg Allaha da omoguci da se u našoj dragoj domovini Bosni i Hercegovini Kur’an uvijek uci, pamti i prakticno primjenjuje, jer on je, doista, garant našeg opstanka. “Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?” (El-Enbijâ’, 10)
(sura Et-Tewba 111. ajet)